Što u slučaju smrti

Postupak kod smrtnog slučaja

POSTUPAK PRIJAVE SMRTNOG SLUČAJA RAZLIKUJE SE OVISNO O TOME JE LI OSOBA PREMINULA U STANU ILI BOLNICI

Prijava smrtnog slučaja matičnom uredu razlikuje se ovisno o tome je li osoba umrla u stanu ili zdravstvenoj ustanovi. Umrla, odnosno mrtvorođena osoba ne smije se pokopati ili kremirati dok se nad njom ne obavi pregled.

SMRTNI SLUČAJ U STANU ILI KUĆI

Kada se dogodi smrtni slučaj u stanu ili kući potrebno ga je prijaviti u što kraćem roku i bez odgađanja. Smrt su dužne prijaviti osobe koje su živjele u zajednici s umrlom osobom, srodnici ili susjedi, a ako takvih nema svaka osoba koja za nju sazna.

Postupak je sljedeći:

nazvati službu Hitne pomoći (194) ili policiju (192)
službene osobe pozvat će mrtvozornika
mrtvozorniku je potrebno osigurati pristup preminuloj osobi, pripremiti liječničku dokumentaciju ako je preminula osoba bolovala, kao i sve matične podatke o umrloj osobi, kako bi izdao potvrdu za ukop i prijevoz
nakon popunjavanja prijave o smrti, mrtvozornik izdaje dozvolu za pokop umrloga
obratiti se ovlaštenom pogrebnom poduzeću, pogrebnom prijevozniku ili posmrtnoj pripomoći (ako pokojnik ima ugovorenu posmrtnu pripomoć, ponijeti osobnu iskaznicu pokojnika)
sve dokumente koji se odnose na prijavu smrtnog slučaja, a koje je izdao mrtvozornik odnijeti u matični ured radi prijave i upisa pokojnika u matičnu knjigu umrlih.

Činjenica smrti prijavljuje se u roku od tri dana matičaru na čijem je području smrt nastupila ili gdje je umrli nađen. Popis matičnih ureda potražite na stranicama Ministarstva uprave. Matični uredi

SMRTNI SLUČAJ U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Ako smrt nastupi u zdravstvenoj ustanovi na teritoriju Hrvatske potrebno je:

javiti se na odjel na koji je osoba bila primljena
dati sve osobne podatke o umrloj osobi kako bi se mogla izvršiti prijava matičnom uredu
na bolničkom odjelu (patologiji, a ne na odjelu gdje je osoba ležala) ostaviti odjeću u kojoj će pokojnik biti pokopan
ugovoriti pojedinosti prijevoza, opreme i ukopa s ovlaštenim pogrebnim poduzećem ili prijevoznikom ili posmrtnom pripomoći ili se obratiti ovlaštenom pogrebnom poduzeću, pogrebnom prijevozniku ili posmrtnoj pripomoći.

Ako se tijelo preminule osobe ne preuzme u roku od 24 sata, zdravstvena ustanova zaračunat će posebnu naknadu za svaki idući dan od propisanog roka. Osobe koje umru u zdravstvenoj ustanovi moraju se obducirati radi utvrđivanja uzroka smrti. Na zahtjev uže obitelji i u sporazumu s ravnateljem zdravstvene ustanove i patologom može se odlučiti da se obdukcija ne provodi.

OBVEZNA OBDUKCIJA

Obdukcija se mora provesti u sljedećim slučajevima:

ako se radi o neprirodnoj smrti ili smrti nepoznatog uzroka
ako smrt nastupi tijekom dijagnostičkog ili terapijskog zahvata
ako smrt nastupi u roku od 24 sata od prijema osobe u zdravstvenu ustanovu
ako je osoba sudjelovala u kliničkom ispitivanju lijeka ili medicinskog proizvoda, odnosno drugom znanstvenom ispitivanju u zdravstvenoj ustanovi
u slučaju smrti osobe čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja sukladno posebnom zakonu.

IZNENADNA/NASILNA SMRT

Ako mrtvozornik ocijeni da je do smrti došlo pod sumnjivim okolnostima, odnosno da je riječ o nasilnoj smrti u svezi s kaznenim djelom, dužan je obavijestiti policiju.
Kada se radi o nagloj smrti, a uzrok joj je nepoznat, odnosno nejasan, mrtvozornik je obvezan zatražiti provedbu obdukcije te će pokojnik biti prevezen na Zavod za sudsku medicinu, a obitelj će od bolnice ili mrtvozornika dobiti potvrdu o smrti. Doktor medicine koji je obavio obdukciju obvezan je o njezinim rezultatima obavijestiti tijelo državne uprave, odnosno zdravstvenu ustanovu određenu za nadzor nad radom mrtvozornika uz dostavu pisanog nalaza o obdukciji.

SPROVOD ZA SOCIJALNO UGROŽENE OSOBE

Zakonom o socijalnoj skrbi socijalno ugroženim osobama omogućeno je podmirenje osnovnih troškova sprovoda. Troškovi uključuju cijenu lijesa, pogrebnog znaka i ukop u zemljani grob koji je smješten na posebnim parcelama gradskih groblja.

Izvor: Središnji državni portal

Smrtni slučaj u inozemstvu

Ako želite prenijeti tijelo umrle osobe iz inozemstva u Hrvatsku, podnosite zahtjev u hrvatskoj diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu.
U slučaju smrti u inozemstvu, osoba koja radi pokopa želi prenijeti tijelo umrle osobe (ili njegove ekshumirane ostatke) iz strane zemlje gdje se ono nalazi u Hrvatsku, podnosi zahtjev za odobrenje tog postupka u hrvatskoj diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu u inozemstvu.

POTREBNA DOKUMENTACIJA

Osim obrasca sprovodnice koji će rodbina preminulog ili pogrebno poduzeće koje organizira prijevoz dobiti i ispuniti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu, uz zahtjev je potrebno priložiti i:

izvadak iz matice umrlih na međunarodnom obrascu (prema pravilima Bečke konvencije)
liječničku potvrdu o smrti s naznakom uzroka smrti (da se ne radi o zaraznoj bolesti)
dokaz o državljanstvu preminule osobe
putovnicu preminule osobe, koju službenik u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu mora poništiti (ako je hrvatski državljanin posjedovao putovnicu)
odobrenje (potvrdu) za prijenos umrle osobe države iz koje se umrla osoba prenosi
podatke o prijevozniku (pogrebno poduzeće): osobni podaci vozača, broj putovnice, registarske oznake vozila; ako će u vozilu koje će prevoziti tijelo preminule osobe biti i netko od rodbine preminuloga, potrebni su i njegovi podaci; ako će tijelo biti otpremljeno zrakoplovom, potrebni su podaci o broju leta, zračnoj kompaniji i zračnoj luci slijetanja zrakoplova, odnosno prijevoznom sredstvu na koji će prijevoz tijela preminule osobe biti nastavljen i podatke o graničnim prijelazima te tko će tijelo preuzeti.

Prijenos urne s pepelom umrle osobe obavlja se bez sprovodnice, ali je potrebna potvrda krematorija koja se dostavlja na uvid policijskim službenicima pri ulasku u Hrvatsku.
Da bi diplomatske misije ili konzularni uredi Hrvatske mogle provesti promjenu statusa osobe, odnosno evidentirati status “osoba umrla” u evidencijama prijavljenog prebivališta i boravišta građana, za čije je vođenje nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, potrebno je dostaviti inozemni smrtni list (pravovaljano ovjeren) u svim slučajevima kad diplomatske misije ili konzularni uredi izdaju sprovodnice za prijenos posmrtnih ostataka hrvatskih državljana.
Ako je riječ o stranom državljaninu za kojeg se traži ukop u Hrvatskoj potrebno je priložiti i potvrdu (pisani dokaz) groblja (ili župe) u kojem je naznačeno mjesto pokopa/ukopa.
Za provoz (tranzit) umrle osobe preko područja Hrvatske nije potrebna sprovodnica Republike Hrvatske.

TROŠKOVI IZDAVANJA SPROVODNICE

Za izdavanje sprovodnice naplaćuje se konzularna pristojba u iznosu od 39 eura ili 53 američka dolara.

POKOP HRVATSKOG DRŽAVLJANINA U INOZEMSTVU

Inozemni smrtni list treba dostaviti i u slučajevima kada se dođe do saznanja o činjenici smrti hrvatskog državljanina čiji se posmrtni ostaci ne prenose u Hrvatsku, nego se ukop obavlja u inozemstvu i to bez obzira na činjenicu da li je umrla osoba imala prijavljeno prebivalište i da li je rođena u Hrvatskoj ili inozemstvu. U navedenim slučajevima pravno relevantna činjenica je da je riječ o utvrđenoj smrti hrvatskog državljanina, koja se mora evidentirati u službenim evidencijama Republike Hrvatske.

Izvor: Središnji državni portal

Oporuka

Oporuku možete sastaviti u redovitom obliku kao privatnu ili javnu oporuku, a u izvanrednim okolnostima svoju posljednju volju možete izjaviti pred dva svjedoka
Oporuka je razradba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Kao ostavitelj ovlašteni ste oporukom raspolagati svime čime ste bili ovlašteni raspolagati i za života, uz ograničenja koja nameću zakonske odredbe o nužnom nasljeđivanju u korist članova vaše obitelji. Više o nužnom dijelu i nasljednim redovima pročitajte u članku. Nasljeđivanje
Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina. Ako nisu ispunjene te pretpostavke, oporuka je ništavna.

REDOVITE OPORUKE

Valjana je samo ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom te uz pretpostavke predviđene zakonom. Oporuku možete sastaviti u obliku privatne ili javne oporuke, koje su redovite oporuke, a u izvanrednim okolnostima oporuku možete izjaviti pred dva svjedoka.

PRIVATNE OPORUKE

Privatne su vlastoručna oporuka i pisana oporuka pred svjedocima. Vlastoručna je ona oporuka koju ste vlastoručno napisali i potpisali. Pisanu oporuku pred svjedocima možete napraviti ako za ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavite da je to vaša oporuka i da je pred njima potpišete. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci.

JAVNA OPORUKA

Javna oporuka je oporuka načinjena uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.

Na vaš zahtjev, javnu oporuku može sastaviti jedna od zakonom ovlaštenih osoba: sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske.

IZVANREDNE OKOLNOSTI

Oporuka u izvanrednim okolnostima je usmena oporuka. Samo u izvanrednim okolnostima, zbog kojih niste u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, možete izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Ta oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

OPOZIVANJE OPORUKE

Oporuku možete uvijek opozvati, u cjelini ili djelomično, na više načina:

očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka
uništenjem isprave
novom oporukom
kasnijim voljnim raspolaganjem stvari ili pravom koje ste nekom oporukom namijenili.

Oporučna raspolaganja u korist vašeg bračnog druga smatrat će se opozvanim ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je ste kao oporučitelj drukčije odredili svojom oporukom.

ČUVANJE OPORUKE

Svoju oporuku, neovisno o obliku u kojem je sastavljena, možete čuvati sami ili je predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Ako svoju oporuku želite povjeriti na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, oni su je dužni primiti na čuvanje i o tome bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.

Hrvatski upisnik oporuka je javni upisnik, ali podaci iz upisnika ne mogu se prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju on za to posebno ovlasti. U Upisniku se evidentira činjenica da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka, a vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. U taj upisnik, na zahtjev oporučitelja, podatke o navedenim činjenicama dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku.

Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti.

Izvor: Središnji državni portal

Nasljeđivanje

Nasljedno pravo stječete u trenutku ostaviteljeve smrti, a na temelju zakona ili oporuke

Svaku se fizičku osobu može naslijediti, a svaka je osoba sposobna naslijediti, ako Zakonom o nasljeđivanju nije drukčije određeno. Nasljedno pravo stječete u trenutku ostaviteljeve smrti, na temelju zakona ili na temelju oporuke. Toga se prava možete i odreći.

NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU ZAKONA

Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, na temelju zakona nasljeđuju ga njegovi zakonski nasljednici po nasljednim redovima, pri čemu vrijedi načelo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.
Ako ostavitelj nema nasljednika, ostavina prelazi na općinu ili grad koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
Zakonski nasljednici ostavitelja su:

njegovi potomci, posvojčad, djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci
bračni drug
izvanbračni drug
životni partner
neformalni životni partner
njegovi roditelji, posvojitelji
njegovi braća i sestre i njihovi potomci
njegovi djedovi i bake i njihovi potomci
ostali preci.

Zakonski nasljednik ostavitelja na temelju zakona je i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Djeca rođena izvan braka imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci.

U pravu nasljeđivanja ostaviteljev životni partner izjednačen je s bračnim drugom, a djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb izjednačena su s njegovom djecom. Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama posebnog zakona (Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola).

U pravu nasljeđivanja neformalni životni partner izjednačen je s izvanbračnim drugom. Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva.

NASLJEDNI REDOVI

Prvi nasljedni red su ostaviteljevi potomci i njegov bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner) koji nasljeđuju jednake dijelove.

U drugom nasljednom redu ostavitelja koji nije imao potomke nasljeđuju njegovi roditelji i bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner). U tom slučaju ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine podijeljenu na jednake dijelove, a drugu polovicu nasljeđuje ostaviteljev bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner).

Treći nasljedni red su ostaviteljevi djedovi i bake i njihovi potomci, a četvrti njegovi pradjedovi i prabake. Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju njegovi daljnji preci.

NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU OPORUKE

Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Njome raspolaže svojom imovinom u slučaju smrti, ali i tada postoje određena zakonska ograničenja. Naime, zakonom određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je ostavitelj napisao.

Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad, djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner. Nužni nasljednici su i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake…) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog dijela.

Dodatne informacije:

Zakon o nasljeđivanju
Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola

Izvor: Središnji državni portal

Ostavinski postupak

Ostavinski postupak se provodi pred sudom ili javnim bilježnikom nakon smrti ostavitelja, a na rješenje koje donesu imate pravo žalbe odnosno prigovora

Ostavinski postupak je redoviti sudski postupak koji se provodi nakon smrti ostavitelja. Pokreće se nakon što sud primi smrtovnicu ostavitelja, izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.

U ostavinskom postupku treba utvrditi:

nasljednike
sastav ostavine
prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama.

SUDSKA NADLEŽNOST

Mjesna nadležnost za raspravljanje ostavine određuje se prema ostaviteljevu prebivalištu u vrijeme smrti, a podredno prema boravištu, mjestu gdje se nalazi pretežni dio njegove ostavine u Hrvatskoj, odnosno prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.
Za raspravljanje ostavine nadležan je općinski sud, odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda.

OSTAVINSKA RASPRAVA

Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište. Na ostavinsku raspravu sud će pozvati zainteresirane osobe, kao i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo u slučaju postojanja oporuke te izvršitelja oporuke ako je postavljen. Zainteresirane osobe se također pozivaju da dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci ako se nalazi kod njih, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.

NASLJEDNIČKA IZJAVA

Sud će na ostavinskoj raspravi raspraviti o svim pitanjima važnim za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a osobito o pravu na nasljedstvo, veličini nasljednoga dijela i pravu na zapise. Sud o pravima odlučuje nakon što zainteresiranim osobama omogući davanje potrebnih izjava.
Nasljedničkom izjavom nasljednik prihvaća ili se odriče nasljedstva. Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Ako niste dali izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želite biti nasljednikom. Ako valjano izjavite da prihvaćate nasljedstvo, ne možete ga se više odreći. Sud neće zahtijevati od vas nasljedničku izjavu, no možete je dati usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerene isprave o tome.

RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU

Nakon završetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju, kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Pravomoćnim je rješenjem utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe.
Ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama Zakona o nasljeđivanju nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, i to jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

ŽALBA I PRIGOVOR

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako zakonom nije drukčije propisano, a podnosi se u roku od 15 dana od dostave prvostupanjskog rješenja. Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju biti obrazložena.
Ako je rješenje o nasljeđivanju donio javni bilježnik kao povjerenik suda, prigovor na rješenje podnosite javnom bilježniku u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Vaš prigovor bilježnik je dužan i to bez odgode (zajedno sa spisom) dostaviti nadležnom sudu.

O prigovoru potom odlučuje sudac koji može:

odbaciti prigovor
rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično održati na snazi
ukinuti rješenje javnog bilježnika.

Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena samostalna žalba. Rješenje o prigovoru dostavit će se strankama i javnom bilježniku.

POSTUPAK KOD JAVNOG BILJEŽNIKA

Sud koji je povjerio javnom bilježniku predmet provodi stalni nadzor nad njegovim radom, a iz važnih razloga može mu oduzeti provođenje ostavinskog postupka i sam provesti postupak ili ga povjeriti drugom javnom bilježniku.
Kad u ostavinskom postupku javni bilježnik postupa kao povjerenik suda, ne plaća se javnobilježnička pristojba, nego samo nagrada po propisanoj tarifi. Javnom bilježniku je zabranjeno sklapanje pogodbe sa strankama o plaćanju nagrade i troškova drukčije nego što je propisano tarifom.
Visina nagrade ovisi o procijenjenoj vrijednosti ostavine, a detaljnije informacije možete pronaći u Pravilniku

Pravilnik o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku.

PARNICA

Bilo da ostavinski postupak provode sud ili javni bilježnik, prekinut će ga i uputit će stranke na parnicu ili upravni postupak ako su sporne činjenice:

kojima ovisi neko njihovo pravo
pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu
sastavu ostavine.

Ovisno o prirodi spornih činjenica, ostavinski se postupak može prekinuti ili nastaviti za vrijeme trajanja parnice.

KAD SE NE PROVODI RASPRAVA

Ostavinska se rasprava ne provodi:

ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu
ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.

Dodatne informacije:

Zakon o nasljeđivanju

Izvor: Središnji državni portal

Darivanje organa

Darivateljem organa smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila

Presađivanje ili transplantacija organa je metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa.
Presaditi se mogu organi (bubreg, jetra, srce, pluća, gušterača, tanko crijevo), tkiva (koža, dijelovi kosti, srčani zalisci, krvne žile, rožnice i dr.) i stanice (krvotvorne matične stanice, stanice otoka gušterače…).

PRISTANAK OBITELJI

U Hrvatskoj se mogućim darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako naš zakon ne propisuje obvezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u praksi se poštuje stav obitelji. Zbog toga je važno da svoju obitelj upoznate sa svojim stavom o darivanju organa poslije smrti.
Osobe koje se protive darivanju dijelova tijela poslije smrti trebaju kod liječnika primarne zdravstvene zaštite potpisati Izjavu o nedarivanju organa. Izjave o nedarivanju upisuju se u registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravlja.

DONORSKA KARTICA

Donorska kartica od izuzetne je važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa. Ako je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji.
Donorsku karticu možete zatražiti kod liječnika primarne zdravstvene zaštite ili u Ministarstvu zdravlja.

UTVRĐIVANJE SMRTI

Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja drugoj osobi nakon što je prema medicinskim kriterijima i na propisan način sa sigurnošću utvrđena smrt. Smatra se da je smrt nastupila kada se utvrdi potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije (smrt mozga).
Smrt mozga utvrđuje u dva uzastopna klinička pregleda tročlano povjerenstvo te to potvrđuje jednom od zakonom predviđenih instrumentalnih pretraga. Liječnici koji utvrđuju smrt mozga ne sudjeluju u uzimanju i presađivanju organa.
Obitelji koje doniraju organe svojih najbližih koji umru u bolnicama izvan mjesta prebivališta imaju pravo na podmirenje troškova prijevoza umrlog od bolnice do mjesta ukopa.

PRESAĐIVANJE SA ŽIVIH OSOBA

Organ ili tkivo od živog darivatelja može se uzeti isključivo u svrhu liječenja primatelja ako ne postoji odgovarajući organ ili tkivo umrle osobe te ne postoji druga, približno jednaka metoda liječenja.
O uzimanju organa od živog darivatelja u svrhu presađivanja primatelju odlučuje etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u kojoj će se izvršiti presađivanje.

PRIMATELJEVA SUGLASNOST

Presađivanje se smije obaviti jedino ako je primatelj dao pisanu suglasnost. Za primatelja koji nije poslovno sposoban ili nije sposoban za rasuđivanje ili je maloljetan suglasnost daje njegov zakonski zastupnik, odnosno skrbnik.

TAJNOST PODATAKA

Podaci o darivateljima i primateljima dijelova ljudskog tijela predstavljaju profesionalnu tajnu. Liječniku primatelja mora se zbog medicinski opravdanog razloga omogućiti uvid u zdravstvene podatke darivatelja.

KORIŠTENJE TIJELA U NASTAVNE SVRHE

Iznimno, prije pokopa ili kremiranja tijela umrle osobe koja nema obitelji i koja se tome za života nije izričito protivila u pisanom obliku te ako nitko u roku od 48 sati nije podnio zahtjev za pokop ili kremiranje, uz odobrenje etičkog povjerenstva Hrvatske liječničke komore može se koristiti u nastavne svrhe.
Uz odobrenje etičkog povjerenstva Hrvatske liječničke komore u nastavne svrhe može se koristiti i tijelo umrle osobe koja nije živjela s članovima svoje obitelji, ako se ta osoba za života tome nije izričito protivila u pisanom obliku te ako se tome u pisanom obliku ne protive njezin bračni drug, roditelji, punoljetno dijete ili skrbnik.
Hrvatska liječnička komora obvezna je u navedena dva slučaja izvijestiti nadležno tijelo državne uprave ili zdravstvenu ustanovu koja obavlja nadzor nad djelatnošću pregleda umrlih i nad radom mrtvozornika.

Dodatne informacije:
Zakon o primjeni ljudskih tkiva i stanica
Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja
Hrvatska donorska mreža
Transplantacijski program Ministarstva zdravlja

Izvor: Središnji državni portal

Značenje pojmova u pogrebnoj djelatnosti

POGREBNIK

je trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik registriran za obavljanje pogrebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske. Pogrebnik je i trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik registriran za obavljanje pogrebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju države članice Europske unije ili države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.

NARUČITELJ POGREBA

je fizička ili pravna osoba koja od pogrebnika naručuje neku od usluga u pogrebničkoj djelatnosti

POGREBNA OPREMA

su drveni i metalni lijesovi, pogrebne urne, transportne kutije za lijesove, tekstil za uređenje lijesova, nadgrobna obilježja, ukrasi za lijesove i sl.

POGREBNE POTREPŠTINE

su odjeća i obuća za umrlu osobu, maramice, oprema za odar, mrtvačnice i dvorane za ispraćaje, potrepštine za grobno mjesto i sl.

NJEGA TIJELA UMRLE OSOBE

je pranje, šminkanje, šišanje, manikiranje, oblačenje, balzamiranje i sl.

POGREBNO VOZILO

je vozilo koje je posebno proizvedeno ili prerađeno za prijevoz umrlih te udovoljava uvjetima propisanim ovim zakonom, kao i drugim posebnim propisima

POGREBNI CENTAR

je objekat izvan groblja sa svim službenim i radnim prostorijama za ispraćaj i kremaciju umrle osobe te profesionalno i pijetetno obavljanje pogrebničke djelatnosti u skladu sa ovim Zakonom.

POGREBNIČKA DJELATNOST

preuzimanje i prijevoz umrle osobe ili posmrtnih ostataka od mjesta smrti, odnosno mjesta na kojem se nalazi umrla osoba do nadležnog zavoda za patologiju i sudsku medicinu, groblja, krematorija, zračne luke, autobusnog kolodvora, željezničkog kolodvora, pomorske ili riječne luke i ostalih terminala za prijevoz putnika ili robe, poslovnog prostora pogrebnika ili drugih mjesta određenih posebnim zakonom;
organizacija prijevoza i prijevoz umrle osobe u Republici Hrvatskoj u skladu s posebnim propisima;
organizacija prijevoza i prijevoz umrle osobe iz Republike Hrvatske u inozemstvo u skladu s posebnim zakonima i međunarodnim sporazumima;
organizacija prijevoza i prijevoz umrle osobe iz inozemstva u skladu sa Zakonom i međunarodnim sporazumima, uključujući i preuzimanje umrle osobe u zračnoj luci, autobusnom kolodvoru, željezničkom kolodvoru, pomorskoj ili riječnoj luci i ostalim terminalima za prijevoz putnika ili robe, pogrebnikovog poslovnog prostora te prijevoz do groblja odnosno krematorija ili drugih mjesta u Republici Hrvatskoj;
organizacija i ishođenje dokumentacije za prijevoz umrle osobe ili posmrtnih ostataka;
organizacija pogreba ili ispraćaja;
prodaja pogrebne opreme i pogrebnih potrepština
prodaja cvijeća i svijeća;
organizacija tiskanja obavijesti o smrti (osmrtnica) te objavu popratnih sadržaja (obavijesti, posljednji pozdravi, zahvale, sjećanja) u tiskanim i elektronskim medijima;
organizacija glazbenih usluga;
organizacija i pružanje usluga njege tijela umrle osobe;
organizacija vjerskih obreda;
kremiranje umrle osobe izvan groblja;
ostale poslove neophodne za obavljanje pogrebničke djelatnosti.

Izvor: Zakon o Pogrebničkoj djelatnosti